Već se dugo raspravlja o dobrim i lošim stranama društvenih mreža, a pogotovo o njihovom utjecaju na mlade osobe. Brojne društvene mreže navode kako ih ne bi trebala koristiti djeca, no mehanizama provjere dobi nema. No je li provjera dobi na internetu uopće moguća?
Kako će Australija sljedeće godine vrlo vjerojatno zabraniti korištenje društvenih mreža mlađima od 16 godina, provjera dobi korisnika je goruće pitanje.
Tri kategorije provjere dobi
Provjera bi se vršila uz pomoć tehnologija koja omogućava potvrđivanje, procjenu ili zaključivanje dobi korisnika interneta. Australci se aktivno bave proučavanjem i razvijanjem različitih metoda kako bi spriječili mlađe od 16 godina da koriste društvene mreže, a mnoge druge zemlje budno prate kako bi možda i sami uveli slična pravila.
Prema Tonyju Allenu, osnivaču i direktoru organizacije Age Check Certification Scheme (ACCS), koja vodi testiranja, tehnologije za provjeru dobi dijele se u tri kategorije:
- Verifikacija dobi precizno potvrđuje datum rođenja korisnika, primjerice uz pomoć osobne iskaznice
- Procjena dobi daje približnu dob korisnika, najčešće uz pomoć umjetne inteligencije koja analizira fotografije ili videozapise osobe
- Zaključivanje dobi koristi druge informacije, poput posjedovanja kreditne kartice ili kredita, kako bi se zaključilo je li korisnik stariji od određene dobi
Najjednostavniji, i najčešće korišten, način provjere dobi je unos datuma rođenja, no upisati lažan datum rođenja je, ruku na srce, prelako. Očekuje se da će Australija koristiti zahtjevnije metode poput procjene ponašanja korisnika, piše Tech Crunch.
Kakve sustave testira Australija?
Jedna od tvrtki koja će sudjelovati u australskom testiranju je Yoti, britanski pružatelj usluga digitalne identifikacije. Yoti planira testirati tehnologije poput procjene dobi uz pomoć kamere.
Korisnici bi trebali pokazati svoje lice, a sustav bi procijenio dob uz pomoć umjetne inteligencije. Slične sustave možemo vidjeti i u Hrvatskoj, na pojedinim kioscima, kako bi se utvrdilo je li osoba punoljetna.
Ova metoda mogla bi biti privlačna društvenim mrežama jer je jednostavna i praktična za većinu korisnika. Međutim, još nije jasno hoće li zakonodavci zahtijevati strože mjere poput verifikacije putem službenih dokumenata, a upitno je koliko će korisnicima koji nemaju praksu objavljivanja svojih fotografija i snimaka na društvenim mrežama ovakva mjera biti prihvatljiva.

Pitanje privatnosti i zloporabe podataka
Provjera dobi se vrši još od pojave internetskog kockanja 1990-ih, ali u novije vrijeme, kad sve više govorimo i brinemo o zaštiti privatnosti, sve se više napora ulaže u sisteme sigurnije provjere bez potrebe za dijeljenjem osobnih podataka.
Mnogima, primjerice, nije ugodno slati svoje osobne dokumente na provjeru samo kako bi koristili neku društvenu mrežu.
Uvedeni su stoga sustavi trećih strana koji nakon provjere platformama vraćaju samo odgovor “da” ili “ne” na pitanje je li korisnik stariji od određene dobi čime se umanjuje rizik od zloporabe podataka korisnika.
Neće sve metode usrećiti sve korisnike
Iako još uvijek postoje zabrinutosti oko privatnosti i nadzora, stručnjaci ističu da su suvremeni sustavi dizajnirani da minimaliziraju takve rizike. Uz sve veću pažnju zakonodavaca diljem svijeta, tehnologije za provjeru dobi uskoro bi mogle postati uobičajena praksa na internetu.
Upitno je kako će se to odraziti na popularnost društvenih mreža, barem kad je riječ o populaciji koja nije sklona dijeljenju sadržaja uz pomoć kojih bi ih se moglo identificirati, kao i kad je riječ o korisnicima koji puno paze na privatnost i sigurnost.
Već danas su različiti forumi preplavljeni pitanjima u kojima korisnici traže email servis koji ih neće tražiti broj mobitela, mnogi Facebooku ne žele dati svoje pravo prezime (pa niti ime), a oni oprezniji ne stavljaju svoje puno ime niti u mail adresu.
Nije isključeno da bi nove metode provjere rezultirale pojavom posve novih društvenih mreža ili pak povratkom na stare i već pomalo zaboravljene mreže. 4Chan, Reddit i Lemmy, primjerice, velik dio svoje popularnosti duguju upravo mogućnostima korištenja bez odavanja osobnih podataka, a ponekad niti email adrese.







